Planirano zaštićeno područje kompleks jezera Buljanka – šta smo zatekli na terenu

Planirano zaštićeno područje kompleks jezera Buljanka locirano je oko četiri kilometara zapadno od Paraćina u pravcu toka Velike Morave, putem kroji prolazi kroz naselje Žabare.

 

Reč je o (u ovom trenutku) dva jezera nastala eksploatacijom šljunka na području njiva u blizini Velike Morave.

Zapadno jezero je nešto veće ima površinu od oko 74000m2, a skoro polovina jezera pokrivena je trskom, zaklonjena krošnjama drveća izniklog na malim ostrvima, dok se u vodi može videti gust sloj biljaka koje bujaju u relativno plitkom južnom delu jezera.

Istočno, manje jezero, ima površinu od oko 52000m2, ali je vodena površina ovog jezera “čista” – nema trske ni ostrva obraslih vegetacijom.

U Prostornom planu pominje se kompleks od tri jezera. Treće jezero koje se nalazilo južno od pomenuta dva, sada je pokriveno deponijom komunalnog otpada.

Južno jezero, u startu manje površine od pomenuta dva, može se videti na ortofotosnimcima iz 2006. godine, kada je još uvek zauzimalo značajan prostor.

Poslednji ortofoto snimci koji pokazuju Južno jezero datiraju iz 2016. godine nakon čega jezero nestaje prekriveno komunalnim otpadom.

Danas, deponija zauzima ovaj prostor i jezera više nema ni u tragovima.

Deponija na ovoj lokaciji prema dokumentaciji koju smo prikupili postoji od 1980. godine. Postojanje deponije, predstavlja i glavni uticaj ljudskih aktivnosti na prostor planiranog zaštićenog područja.

Kakvi su sve to uticaji? Grubo smo ih podelili na sledeće kategorije:

1. Mehaničko “gutanje” jezera širenjem deponije

2. Uticaj ocednih voda koje nose hemijske i organske sadržaje

3. Uticaj zagađenja izazvanog čestim paljenjem i požarima na deponiji

4. Mehanički uticaj smeća koje vetar raznosi po okolini

5. Dodatni uticaj “ljudskog faktora” u vidu lica koja eksploatišu sekundarne sirovine i na prostoru jezera spaljuju izolaciju kablova.

1. Mehaničko gutanje jezera širenjem deponije

Ovaj uticaj je prilično očigledan, jer je kako smo već naveli komunalni otpad već je “progutao” jedno od tri jezera na ovom području.

Zatvaranje deponije kao jedini način da se zaustavi njeno širenje zacrtano je u svim planovima lokalne samouprave, ali do njega na žalost i dan danas nije došlo, niti je izgledno da će se sprovesti u dogledno vreme.

Lokalne vlasti su doduše u dva navrata sprovodile sanaciju i rekultivaciju delova deponije. Zatvoren je zapadni deo, nasuta zemlja i zasađena trava, a koristila se “kaseta” u istočnom delu. Ovo je vidljivo na ortofotosnimcima do septembra 2020. godine.

Međutim na najnovijim snimcima iz avgusta 2022. godine vidi se da se smeće ponovo deponuje i na saniranom delu deponije.

Problem deponije je eskalirao iz više razloga. S jedne strane prosečno domaćinstvo generiše veće količine otpada zbog promena u načinu života i robama koje koristimo u odnosu na period početka rada deponije osamdesetih godina prošlog veka.

Osim toga, deponija je do otpriličke 2010. godine bila korišćena samo za potrebe gradske zone opštine. Naime, nije bilo organizovanog prikupljanja komunalnog otpada i iz sela paraćinske opštine. Stanovnici sela su koristili “svoje” deponije, zapravo divlja seoska smetlišta. Posle postavljanja kontejnera i u selima količina otpada koja se deponuje na prostoru Buljanke se udvostručila.

Ovo je i glavni razlog “buma” u prostoru koji zauzima deponija i “gutanja” trećeg jezera.

Lokalna samouprava pokušala je da umanji količine otpada izgradnjom “reciklažnog dvorišta” u industrijskoj zoni “Zmič”. Međutim, ovaj projekat nije zaživeo, budući da je celokupni projekat “reciklažnih dvorišta” obustavljen promenom politka posle 2012. godine.

“Reciklažno dvorište” ostalo je nedovršeno, sa nerešenim vlasničkim odnosima između lokalnih vlasti i republike, sada već celu deceniju od početka izgradnje, a opština nije pronašla trajno rešenje za deponovanje komunalnog otpada.

2. Uticaj ocednih voda koje nose hemijske i organske sadržaje

Postojeću deponiju od jezera deli samo pristupni put. S obzirom na veliku količinu komunalnog otpada, koji nadvisuje ovu saobraćajnicu sasvim je moguće da ocedne vode prilikom velikih padavina nađu svoj put do jezera.

U Prostornom planu je već napomenuto da su zbog prolaska voda sa deponije u podzemlje i u jezero, vode jezera zagađene ispod svake kategorije. Ovo je i bio glavni razlog da se odustane od proglašenja zaštićenog područja na ovom prostoru iako je već bilo doneto rešenje o prethodnoj zaštiti pre usvajanja novog Prostornog plana 2006.godine.

Prema izveštaju inspektora u koje smo imali uvid tokom inspekcijskih kontrola obavljenih 2018. godine konstantovano je da se sa ocednim vodama postupa po propisu – da se sakupljaju i odvoze u sistem za prečišćavanje otpadnih voda.

Međutim, jasno je posmatrajući ortofoto snimke iz ovog perioda da se koristi znatno manji deo deponije, istočna kaseta koja je i bila kroz sanaciju građena za prihvat ocednih voda.

Situacija u 2023. godine je znatno promenjena, pošto se sada ponovo koristi čitav prostor deponije (vidljivo na ortofoto snimku iz 2022. godine), postojeće kote se nadvisuju i veliko je pitanje da li i dalje funkcioniše sistem prihvata ocednih voda, planiran za manju površinu.

Ove ocedne vode nose sa sobom kako hemijske zagađivače, tako i organske materije koje ugrožavaju živi svet u jezeru i dovode do bujanja algi.

3. Uticaj zagađenja izazvanog čestim paljenjem i požarima na deponiji

Povećana količina komunalnog otpada na deponiji uz suvo i toplo vreme, ali i nesavesne sakupljače sekundarnih sirovina, čest je razlog paljenja deponije tokom letnjih meseci, što je posebno bilo izraženo tokom 2022. godine.

Poznato je da dim koji nastaje sagorevanjem plastike sadrži brojne štetne materije. Čađ nastala paljenjem pada i na površinu jezera i tako zagađuje vodu različitim hemijskim materijama.

4. Mehanički uticaj smeća koje vetar raznosi po okolini

Deponija je prilikom izvođenja sanacionih radova ograđena, a staro “telo” deponije pokriveno je zemljom i zasađena je trava što je neko vreme sprečavalo “raznošenje ” plastike i papira uz pomoć vetra.

Međutim, ponovno “širenje” deponije koje se vidi na ortofoto snimku iz 2022. godine i na ranije saniran deo, uz oštećenje ograde i stalni “rad” sakupljačka sekundarnih sirovina bez adekvatne kontrole, doveo je do toga da vetar ponovo raznosi smeće po okolini.

Na ovaj način deo otpada dospeva i u jezera, dodatno ugrožavajući živi svet.

5. Dodatni uticaj “ljudskog faktora” u vidu lica koja eksploatišu sekundarne sirovine i na prostoru jezera spaljuju izolaciju kablova.

Prilikom terenskih istraživanja nismo na terenu zatekli čuvarsku službu koje je prema izveštaju inspekcije iz 2018. godine u tom trenutku bilo na lokaciji.

Na prostoru jezera, van granica deponije naišli smo prilikom svakog obilaska na sveže tragove paljenja vatre – spaljivanja izolacije kablova kako bi se izvukli traženi metali.

Samo spaljivanje plastike donosi brojne opasnosti kroz zagađenje tla, vazduha i vode. Dodatno zagađenje donosi mehanički otpad koji ostaje razbacan posle čupanja instalacija na lokacijama gde je spaljivanje sprovedeno.

Ovakve aktivnosti su suprotne propisima, a upravljač deponije je nadležan da ih spreči, ali na lokaciji kako je rečeno ni jednom nismo zatekli predstavnike čuvarske službe koja bi morala da postoji na prostoru deponije.

Stanje živog sveta

Iako po svemu ozbiljno ugrožena neposrednom blizinom deponije, preostala dva jezera nisu bez života. Tokom terenskog istraživanja na jezerima, posebno na istočnom, zatekli smo veći broj barskih ptica.

Istočno jezero je manje površine, ali smo na njemu zabeležili veći broj ptica. Razlog za to je verovanto i činjenica da je veliki deo zapadnog jezera sakriven trskom i drugom vegetacijom pa stidljivi stanovnici ovog dela kompleksa jezera Buljanka ne moraju da “izlaze na otvoreno” već mogu da ostanu na bezbednom i dobro sakriveni. Istočno jezero se i brže zagreva, pa su uslovi za vodeni svet u njemu manje pogodni, zbog čega ribolovci češće biraju otvorene prostore Zapadnog jezera.

Zapadno jezero je veće i ima veću dubinu, veliki deo pokriven je barskom vegetacijom u južnom delu, što pruža dobre uslove za živi svet kome odgovara barsko-močvarna vegetacija, a takođe i za ptice selice.

Na licu mesta smo se uverili da bez obzira na činjenicu da je više puta javno objavljivano da je voda jezera “van svake kategorije”, te da je ovo konstantovano i u Prostornom planu iz 2006. godine, kada je deponija zauzimala višestruko manju površinu na oba jezera ima ribolovaca.

Ovo naravno znači da u jezeru ima ribe, a na licu mesta smo se uverili da je reč o uobičajenim vrstama karakterističnim za područje Velike Morave.

Zaključak

Kompleks jezera Buljanka, čiji je deo (treće jezero) progutala gradska deponija sasvim sigurno neće moći da u dogledno vreme bude “turistička destinacija” i verovatno nikad neće biti “perspektivno kupalište” pošto će ocedne i procedne vode decenijama deponovanog smeća dugo ugrožavati podzemlje.

Međutim, moguće je da kompleks jezera Buljanka bude pribežište divljih vrsta kojima je močvarno-barsko okruženje prirodna sredina, izvor hrane i bezbedna tačka za odmor ptica selica u dolini Velike Morave.

Uslov za to je da opština u dogledno vreme pronađe trajno rešenje za deponovanje komunalnog otpada i da se zaustavi dalje širenje deponije i prelivanje otpada u preostala u dva jezera.

U tom slučaju, kompleks jezera Buljanka, možda i u okviru šireg sistema pribežišta za divlje vrste koje zavise od močvarno-barskih ekosistema može naći svoje mesto u sistemu zaštite prirode Opštine Paraćin.